Ako trenirate Jiu-Jitsu bar neko vrijeme sigurno ste primjetili da jako puno studenata koji dođu na Jiu-Jitsu vrlo brzo odustanu. S pravom se ljudi zapitaju zašto su uopce i dolazili ako nakon jakog kratkog vremena, bez da su istražili vještinu odustanu i nikad se više ne vrate.

Putovanje u Jiu-Jitsu koje započinje bijelim pojasom je za mnoge jako teško iz mnogo aspekata, te im se sve čini kao jedna velika nesavladiva planina. Novi bijeli pojasevi ne mogu pojmiti da je Jiu-jitsu putovanje zapravo jednostavno ako ga ne pokušavate savladati istog trena.

Ono što nas posebno intrigira je zašto neki studenti koji su veoma “nabrijani” na trening BJJ-a u samom startu odustanu puno prije nego zagrebu plavi pojas.

Proucavajuci ovaj fenomen i pricajuci s raznim trenerima, studentima te kroz razne ankete došli smo do nekih zaključaka za koja mislimo da su razlozi.

Why do white belts quit?

Ako se zapitamo koliko je vremena i treninga tjedno potrebno za napredak u jiu-jitsi možemo kazati da je i jedan put tjedno dovoljno za napredak. Međutim da li je jedan trening tjedno dovoljan za napredak prema drugim studentima i pogotovo onima koji su počeli trenirati kad i vi, možemo reći da i nije.

Budimo iskreni, Jiu-jitsu zahtjeva dosta vremena i to nije nešto što svi mogu pratiti. Da biste održali volju i želju za treniranjem potrebno je uložiti minimalno 3 treninga tjedno kako bi ste dovoljno napredovali da bi vas taj napredak gurao prema naprijed.

Ovdje se naime radi o zacaranom krugu jer ako provedete puno vremena ngdje gdje ne vidite napredak gubite interes za to. To je problem koji se dešava svim white beltovima kojima se ionako sve u BJJ-u cini nemoguce za nauciti. Kada to skombiniramo sa sporim napretkom jer neki nemaju vremena za trening odustajanje od treninga je jedini logičan slijed događanja.

Uz to individue kada počinju s treniranjem BJJ-a imaju razne ciljeve. Neki hoce nauciti vještinu borbe, neki hoce nauciti samoobranu, neki podigniti svoj fitness nivo, a neki se hoce socijalizirati kroz sport. S obzirom na razlike u samim razlozima treniranja intenzitet varira od studenta do studenta i samim time jedni postanu discoureged od strane drugih i prestaju s treningom.

Mentalne i Fizičke Prepreke

Samo poznavanje i razumjevanje tehnika U BJJ-u je jedno, a primjena tih tehnika protiv sparing partnera koji se opire koristeci svu svoju snagu i znanje je nešto sasvim drugo.

Bez obzira koliko puta vjezbali neku tehniku na partneru koji se ne opire istu tu tehniku nikada bez ikakvog problema i s lakoćom necete napraviti na nekome tko se opire.

Sama mehanika svakog poteza se vrlo razlikuje u sparingu i samoj vježbi te zato svaka zahtjeva da prođe kroz sam sparing da bi se naše tijelo naviklo i naucilo je primjenjivati u realnim situacijama. Ovo je isto tako razlog zašto apsolutno sve samoobrambene vještine ne funkcioniraju u realnosti jer se sve samo vježbaju, a ne primjenjuju u sparinzima i realnim situacijama.

S obzirom da je BJJ apsolutno realan u svakom pogledu te se i sami treninzi baziraju na realnim scenarijima i borbama jako se cesto događa problem da bijeli pojasevi budu obeshrabreni sa “ja ne znam ništa stavom” i ne daju sebi vrijeme da zapravo nauče kako primjenjivati stvari u realnoj borbi.

Pogrešno Okruženje

U puno slučajeva osjecaj zajedništva može značajno utjecati na samu odluku hoće li netko ostati ili odustati od BJJ-a. Sam pristup BJJ-u i pogotovo sparinzima mora biti u duhu zdravog natjecanja. To je upravo i razlog zašto je BJJ sve popularniji i popularniji sport. Naime, apsolutno svi koji razumiju kako ovaj sport funkcionira se izrazito trude da ser zadrži pozitivan sportski duh u dvoranama.

To je jedan od razloga zašto je pronalaženje prave akademije vrlo bitna stavka za svakog novog u BJJ-u. Mjesto gdje su svi nabrijani na pobjedu, submissione i gdje jedni drugima zbrajaju “pobjede” i “poraze” u sparingu sigurno nije ohrabrujuce za bijele pojaseve.

Kako uopće trenirati kao bijeli pojas?

Kako nastaviti trenirati kao bijeli pojas koji se suoci s toliko “problema” koji zapravo i nisu problemi ali bijelom pojasu se cine veoma veliki.

Kao početnik u bilo kojem sportu, a pogotovo nekom s toliko tehnika i nepoznanica kao Jiu-jitsu važno je da se bijeli pojasevi pomire sa svojim nedostatkom iskustva i nepoznavanjem same vještine.

Važno je da ne dopustite da vas strah od nepoznatog obeshrabri u vašem daljnjem nastavku treniranja. Kao što znate, svaki crni pojas je jednom bio bijeli. Kako mi u Jiu-jitsu volimo reći, svaki crni pojas je bijeli koji nikad nije odustao.

Ono što je bitno za prihvatiti jest to da je BJJ sport koji zahtjeva strpljenje i upornost bez obzira koliko napredak nekad bio spor.

Ono što znamo jest da je jako bitno da sebi zadajemo ciljeve do kojih moramo doc. Da li cemo do cilja doci brže ili sporije i nije bitno  jer svako putovanje kroz Jiu-jitsu je individualno.

Svi znamo da je najlakše doći do izgovora zašto nešto ne napraviti i zašto nešto ne funkcionira, međutim, pravi pristup je traženje rješenja i postavljanje što više pitanja vašim kolegama vecim pojasevima ili trenerima.

Postavljanje Nerealnih Ciljeva

Jedna od največih razloga quitanja BJJ-a od strane bijelih pojaseva jest postavljanje nerealnih ciljeva. Nitko od nas iskusnih u sportu nije napredovao preko noći pa nećete ni vi. Nitko od nas nije bio sposoban odma s vrata pobjeđivati u sparinzima svih pa nećete ni vi.

To je stvar svih sportova, a ne samo jiu-jitsu-a. U Jiu-Jitsu-u taj “reality check” doživljavate svaki trening pa je malo teži za podnijeti od timskih sportova gdje uvijek možete okriviti nekog drugog. Pa čak i u nekim drugim borilačkim sportovima je lakše jer ne morate ni sparirati svaki trening ni doci na sparinge. u BJJ-u se svaki trening sparira jer nitko vas nece ozljediti, a mozete raditi 100% i opravdanja za lošu izvedbu i “gubljenje” nema. jednsotavno morate prihvatiti realnost i truditi se biti što bolji te svaki sljedeci trening nešto naučiti.

S obzirom na sve navedeno dolazimo do zaključka da je najvažnije sebi zadati realne ciljeve i prihvatiti stvarnost onakvu, realnu, kakva jest. Jako je bitno da se ne uspoređujemo s drugima jer nemamo svi iste živote, isto vremena, iste afinitete, a ni sposobnosti.

Usredotočite se na savladavanje osnova, redovnost u treniranju, te se naoružajte s mnogo strpljenja i vježbe i rezultati će doći i prije nego ste mislili.