Obitelji Gracie je trebalo puno vremena da prošire svoju vještinu po svijetu. Prošlo je gotovo cijelo stoljeće dok svijet nije otkrio što je, u stvari, BJJ i koliko je učinkovit u realnoj borbi. Da bi svijet shvatio da je dotadašnji način realne borbe, koji se bazirao samo na udarcima nogama i rukama, manje učinkovit bez primjene BJJ-a i ostalih sportova sličnih BJJ-u, bilo je potrebno puno borbi s izazovima, entuzijazma i vjerovanja u nešto. U nešto što će, napokon, dokazati svijetu da je borba mnogo više od samih udaraca.
Helio Gracie i početak BJJ-a
Carlos Gracie, brat Helia, je naučio Japanski Jiu-Jitsu od japanskog majstora Mitsuya Maede početkom 19. stoljeća. S obzirom da je Helio bio vrlo krhak čovjek kojeg su liječnici. još kao dječaka, ograničavali da se uključuje u bilo kakvu vrstu tjelesne aktivnosti. Bilo mu je zabranjeno čak i trlati uz stepenice jer bi mogao umrijeti od iscrpljenosti. U to vrijeme doktori nisu znali što je ali su samo znali da on ne može sudjelovati u bilo čemu što iziskuje veći tjelesni napor.
Nakon nekoliko godina učenja Helio je shvatio da Japanski Jiu-Jitsu nije prilagodljiv za svakoga i da njemu samom ne odgovara zbog tehnika koje su podosta bile bazirane na samoj snazi i izdržljivosti borca što njemu nikako nije odgovaralo i nikako se nije mogao nositi s ostalom braćom. Iz tog razloga Helio je bio primoran modificirati tehnike tako da ih prilagodi sebi kako bi uključivali što manji fizički napor i što manju eksplozivnost, a da u isto vrijeme bude isto ili više učinkovit od Japanskog Jiu-Jitsua u to vrijeme.
Promjene koje je Helio Gracie napravio su dovele do toga da Helio postane učinkovitiji u borbi od starijeg brata Carlosa i jedan od najboljih i najefektivnijih boraca u Brazilu bez obzira što je bio među najmanjim i fizički najslabijim borcima.
Te promjene su dovele do sporta kojeg danas nazivamo BJJ, odnosno, Brazilski Jiu-Jitsu. Djeca i unuci Helia ga još nazivaju i Gracie Jiu-Jitsu, međutim, po svijetu je sport najpoznatiji kao Brazilski Jiu-Jitsu.
Izazovi na borbe i počeci dokazivanja BJJ-a kao najefektivnije borilačke vještine u Brazilu
Nakon što je Helio uvidio koliko je njegov sistem borbe efektivan počeo se baviti izazivanjem ljudi na borbe i to se danas naziva “Gracie Challenge Fights”. Ti izazovi su trajali skoro tri desetljeća u Brazilu tijekom 30-ih, 40-ih i 50-ih godina prošlog stoljeća.
Njegov cilj je bio boriti se protiv što više borilačkih majstora svih ostalih borilačkih sportova i vještina kako bi dokazao koliko je BJJ efektivan u stvarnoj borbi bez pravila. Njegova misao vodilja je bila da on kao jedan rastom malen i ne snažan borac pobijedi “divove”, odnosno, borce veće pa i duplo teže od sebe može dokazati koliko je Brazilski Jiu-Jitsu učinkovit i njegova strategija je djelovala.
Moramo napomenuti da su se u tom razdoblju i druga brača Helia i Carlosa borili u tim izazovima bez i jednog izgubljenog izazova protiv svih ostalih borilačkih majstora iz sportova i vještina kao što su Karate, Kung Fu, Wing Chun i ostali tada popularni borilački sportovi.
Njegova strategija se pokazala izuzetno djelotvornom jer su gotovo svi shvatili da bi mogli početi učiti BJJ kako bi naučili samoobranu i podići borbenu efektivnost jer su svi bili sigurni da ako jedan tako malen i lagan borac može biti toliko uspješan onda mogu i oni.
Jako brzo je BJJ postao vrlo popularan u Brazilu pa su svi od političara, predsjednika, gospodarstvenika do običnih muškaraca i žena počeli učiti Brazilski Jiu-Jitsu od velikog majstora Helia Gracie-a.
Rorion Gracie i širenje BJJ-a u SAD
Rorion Gracie je Heliov sin i kako se rodio u borilačkoj obitelji počeo je učiti Brazilski Jiu-Jitsu od prvih dana kad je prohodao. Nakon puno godina treniranja dobio je svoj crni pojas i u isto vrijeme diplomirao na pravnom fakultetu u Brazilu.
U tom trenutku je shvatio da iako je BJJ vrlo popularan u Brazilu trebalo je toliko efektivnu vještinu proširiti na cijeli svijet. Rorion je znao da ako ode u SAD i osnuje akademiju BJJ-a da ce sam BJJ zahvatiti čto veći broj ljudi pa će i ostatak svijeta kad tad shvatiti o koliko efektivnoj borilackoj vjestini se zapravo radi.
Rorion je otvorio školu BJJ-a u svojoj garaži
Rorion Gracie je napustio Brazil 1978 godine i došao u Ameriku samo s crnim pojasom i snom da svoje obiteljske tehnike podijeli s ostatkom svijeta. Doselio se u južnu Kaliforniju i nikako nije mogoa naći akademiju u kojoj bi ućio ljude svojoj vještini jer su još uvijek svi bili uživljeni u Bruce Lee-a. Sve se odnosilo na najljepše udarce i nešto što lijepo izgleda bez obzira na efektivnost i nitko nije imao poštovanja prema onome što BJJ predstavlja.
Kako nije mogao naći mjesto da predaje, nije imao drugog izbora nego otvoriti školu u svojoj garaži u Hermosa Beachu u Kaliforniji. Počeo je učiti sve ljude koje je sreo u garaži s dva automobila.
Svakoga koga bi sreo pozvao bi ga na besplatni trening i ako bi taj učenik pozvao još jednog učenika dobio bi još besplatnih treninga. Dakle, malo po malo Brazilski Jiu-Jitsu se počeo širiti i Rorion je došao do toga da je svai tjedan imao 130 učenika u svojoj garaži koji treniraju s njim. U jednom trenutku je čak imao i listu čekanja od 80 ljudi koji su htjeli početi trenirati u Rorionovoj garaži.
Počeci izazova na borbu u SAD-u
Tijekom tih 11 godina u Rorionovoj garaži, učenici Roriona koji se bave i drugim borilačkim sportovima poput karatea bi odlazili svojim majstorima i trenerima da im kađu o podukavanju u garaži i samoj efektivnosti BJJ-a. Majstori svih ostalih borilačkih vještina i sportova bi uvijek “otresli” te učenike govoreći im “znate da to ne djeluje na nas”. Upravo takvo ponašanje ostalih majstora borilačkih sportova je dovelo do Gracie izazova i u Americi.
Svaki put kad bi neki majstor tako otresao svog učenika “ulica” bi obavijestila Roriona o tome pa je Rorion otvorio pozivnicu svima da ako vjeruju u svoje udaračke tehnike da dođu u garažu i okušaju se protiv ljudi koji treniraju BJJ i samio uvidjeli o čemu se tu zapravo radi.
Takvi majstori su se redovno pojavljivali u garaži i uvijek gubili borbe. Majstori Karatea, Tae Kwon Do-a, Kung Fu-a, Kick Boxinga, Boksa i ostalih sportova čak i nakon 30 godina treniranja svoje vještine bi dolazili u Rorionovu garažu i bili ugušeni ili prisiljeni na predaju u manje od minute, a najviše dvije minute.
Za te majstore drugih borilačkih sportova je to bilo vrlo šokantno ali i privlačno iskustvo. Treniraju već godina, a protiv nekoga tko je manji, slabiji, manje atletski sposoban nisu bili sposobni učiniti baš ništa.
Dakle, Brazilski Jiu-Jitsu se počeo širiti na lokalnoj razini u Kaliforniji.
Početak i “Rođenje” UFC-a
Rorion je tada shvatio da, da bi ostatak svijeta otkrio što je brazilski Jiu-Jitsu, morao je ići na televiziju. To ga je je potaknulo na stvaranje UFC-a, The Ultimate Fighting Championship.
Prvi UFC se odvio u studenom 1993. i Rorion je bio vrlo pametan u izboru boraca koje će u to vrijeme dovesti u UFC. Tražio je najstrože, “najgore”, “najslađe” i najcjenjenije borilačke vještine koje je mogao pronaći u raznim disciplinama. Tada bira svog brata Roycea Gracie da se bori protiv tih “zvijeri” i zastupa Gracie Jiu-Jitsu. Učinio je to jer je znao da će Royce biti najmanji predstavnik od svih boraca na natjecanju, odnosno, prvom UFC-u.
Rorion je znao da će to biti najveća potvrda efektivnosti brazilske Jiu-Jitsu, a ne pojedinac koji umjetnost koristi. Želio je demantirati poznatu izreku “nije bitna vještina nego borac koji je predstavlja” i uspio je u tome.
Kad bi ljudi vidjeli da Royce pobjeđuje veće protivnike, osim vještine, vremena, strpljenja, energetske učinkovitosti, upravljanja distancom i tehnika BJJ-a, dobili bi nadu da bi i oni mogli biti učinkovitiji protiv većeg protivnika. Na kraju bi shvatili da za stvarnu uličnu borbu ne trebaju biti atletičniji ili jači ili veći od svog protivnika. Dakle, Internet i prvih nekoliko UFC-a su ono što je Brazilski Jiu-Jitsu diglo na tron borilačkih sportova za sve oni koji su htjeli prihvatiti istinu i sve ono što su vidjeli i što se dešavalo u UFC-u.